Vagabund - Zdravko Colic

Govorila si da je kraj,

al' tebi vjerovao nisam,

tek kad su usne blijede

prisle ka mome licu

u casu tom sam znao sve.

Jurim po prerijama,

skitam po planinama,

trazim te po sjajnim zvijezdama,

skrivam se po sumama,

drugujem s lutalicama.

Kad imam — placam za sve,

kad nemam — zivim ko prije.

Sta je zivot i smrt,

sta je strah?

Postojis samo ti…

Sanjam po vozovoma,

spavam sa klosarima,

placem za uspomenama.

U nekim potkrovljima,

lazno se milujem sa

umornim tudjim zenama.

Al' iznad svega si ti,

ti dajes nadu i moc

da trazim dalje i dalje

taj dom u kojem zivis ti.