Nekako S Proljeća - Crvena jabuka, Kemal Monteno

Nekako s proljeca

uvijek meni doluta

neka ceznja tamna

tiha mudrost davna

Spustam ja stare kofere

na perone sudbine

to je miris zrelih godina

moj kaput, bas je tezak, najdraza

Nekako s proljeca

ja se sjetim starih drugova

probude se u meni

svi derneci pijani

Tad nosim stare cipele

one znaju moje ulice

to je boja, crnoponocna

moji koraci, bas su teski, najdraza

Ref.

I opet taj osjecaj samoce

kad nece nikog mene krene i hoce

i opet mrakom svoje pjesme bojim

pijan od zelje za usnama tvojim

sav sam ti od ludila, nekako s proljeca

Nekako s proljeca

sjeti mene nepravda

na pobjede, poraze

i sve lazne obzire

Napravim, racun prastanja

popijem, pusta mastanja

to je ukus, lijepog kajanja

moji kapci, bas su teski, najdraza

Nekako s proljeca

noc mi oci otvara

nemam san da uhvatim

nema dana da ne izludim

A hocu da te vodim ja tragom sunca, jugom maslina

to je dodir tvojih bedara

moja dusa, bas te voli, najdraza

Ref.