Dvoje - Colonia

Da mi srce ima krila, poletjelo bi

I trnci tijelom prolaze mi

Razuzdane misli k’o pčele se roje

Ne mogu te izbacit' iz glave svoje

Odavno već nisam okusila nemir

Jer naša jutra su privatni svemir

Oprosti mi što činim ovaj grijeh

Što posesivno čuvam naš savršen svijet

Ni ledene zime, kiše, oluje

Olovno more, gromovi, munje

I starost, i vrijeme što nam godine broje

Rastavit' neće nas dvoje

Ako ikad osjetiš da smo izgubljeni

Male mrve Sunca sačuvat ću ti

Da ugriju te nježno, tiho i lako

Ako ikad krene zlo i naopako

Odavno već nisam okusila nemir

Jer naša jutra su privatni svemir

Oprosti mi što činim ovaj grijeh

Što posesivno čuvam naš savršen svijet

Ni ledene zime, kiše, oluje

Olovno more, gromovi, munje

I starost, i vrijeme što nam godine broje

Rastavit' neće nas dvoje